Rasprostranjenost
Procjenjuje se da u svijetu danas ima oko 150 000 sivih vukova i oko 550 abesinijskih vukova. Crveni vuk u prirodi je istrebljen, no provodi se program njegova uzgoja u zatočeništvu i ponovnog naseljavanja. Vuk je zemljopisno rasprostranjeniji od gotovo svih drugih sisavaca. Tako se populacije vukova prostiru na 41 zemlju svijeta. Osim u Kanadi, koja s oko 60 000 primjeraka prednjači, u Mongoliji i Rusiji, s oko 30 000 primjeraka, najviše ih ima u SAD(Aljaska), Kini, Ukrajini, Bjelorusiji, Rumunjskoj, Španjolskoj Indiji.
Stanište
Vukovi kao vrsta, u usporedbi s drugim pripadnicima porodice zvijeri, nemaju velikih zahtjeva prema staništu. Osnovni su uvjeti, kojima ono mora udovoljavati, blizina hrane i zaklon. Do današnjih dana uspjeli su se održati u teško pristupačnim područjima, ali žive i u neposrednoj blizini čovjeka. Najviše im pogoduju guste šume i gustiši s uklopljenim livadama. Podnose i ogoljela staništa, u područjima niskoga krša.
Način života
Vuk je teritorijalna vrsta koja obično živi u manjim ili većim čoporima. Vukovi u čoporu putuju, love, hrane se i odmaraju, dakle, zajedno su tijekom cijele godine. Prostor na kojemu žive obilježavaju urinom, izmetom, grebanjem tla i zavijanjem. Braneći životni prostor od rugih vukova, osiguravaju sebi plijen. Strani vuk koji uđe u teritorij domaćeg čopora bit će - bude li otkriven - gotovo redovito ubijen, pa i pojeden. Vukovi se sporazumijevaju zavijanjem, režanjem, cviljenjem, lavežom, govorom očiju i tijela, ostavljanjem tragova i mirisima.
Razmnožavanje
U stabilnom čoporu vladaju hijerarhijski odnosi, a oni ograničavaju razmnožavanje na samo jedan reproduktivan par - alfa par, dok su svi ostali pripadnici čopora - štenad i njihova starija braća - potomci toga para roditelja. Vukovi se pare samo jedanput godišnje. Sezona parenja može započeti već u ranom siječnju, ali i sve do kasnog travnja, ovisno o klimatskim uvjetima područja. Skotnost traje 63 dana, a vučići se rađaju u brlogu, najčešće njih 4 - 7 u leglu.
Prehrana
Glavni izvor hrane vukovima su divlji parnoprstaši (srna, jelen, divlja svinja) i manji sisavci (zec, glodavci). U krajevima s razvijenim ekstenzivnim stočarstvom hrane se i stokom, koju - ako nije čuvana - lakše love nego divljač, pri čemu mogu počiniti i znatne štete.
